Nastavni plan i program

Specijalistički diplomski stručni studij strojarstva ima dva smjera: strojarske konstrukcije i proizvodno strojarstvo. Studij osposobljava stručnjake za rješavanje najsloženijih inženjerskih zadaća pri projektiranju, konstruiranju, razvoju proizvodnje i održavanju proizvodnog procesa. Ustrojen je modularno pri čemu se pruža širok izbor specijalističkih sadržaja putem izbora modula, izbornih skupina vezanih predmeta i slobodno izbornih tehničkih predmeta. Obvezni kolegiji konstrukcijskog smjera pružaju studentima napredne vještine i znanja iz konstruiranja tehničkih konstrukcija za stjecanje znanja vezanih uz tehnologičnost, integritet i sigurnost mehaničkih konstrukcija. Studenti konstrukcijskog smjera osposobljeni su za projektiranje energetskih, ekoloških i procesnih postrojenja i uređaja, u skladu s potrebama ekspertnih znanja na tržištu rada. Obvezni kolegiji smjera proizvodnog strojarstva omogućavaju razvijanje naprednih vještina i znanja iz planiranja, realizacije i kontrole kvalitete proizvodnje te stjecanje znanja vezanih uz strojarske tehnologije i mjerne metode. Studenti proizvodnog smjera osposobljeni su za napredna projektiranja tehnoloških procesa i organizacije proizvodnje. U završnom semestru studenti upisuju završni rad, samostalno ga izrađuju, a njegova obrana u sklopu završnog ispita je preduvjet za završetak studija.

Ishodi učenja studija su:

Znanje i razumijevanje

• Znati upotrijebiti matematičke, računalne i tehničke alate u postupcima analize i sinteze strojarskih komponenata, uređaja i sustava.

• Usvajati nove tehnologije i primijeniti stečena znanja i vještina pri obavljanju složenih stručnih poslova u integriranom okružju strojarstva.

• Primijeniti osnovna načela osiguranja i upravljanja kvalitetom.

Primjena znanja i analiza

• Analizirati različite pretpostavke, pristupe, procedure i rezultate vezane za složenije inženjerske zahtjeve iz prakse.

• Predložiti rješenja temeljena na modelu sustava, simulacijama, mjerenju relevantnih komponenti i važećim standardima uz izradu prateće dokumentacije.

• Opisati razvoj i primjenu industrijskih informacijskih sustava.

• Primijeniti stečena znanja pri projektiranju i konstruiranju složenih tehnoloških procesa u skladu s projektnim zahtjevima, relevantnim normama i zakonima.

• Analizirati složene strojarske sustave, procese i komponente.

• Primijeniti odgovarajuće programske alate za modeliranje, projektiranje, analizu i verifikaciju strojarskih sustava i njegovih komponenti.

• Provoditi eksperimente i mjerenja u laboratorijima i stvarnim industrijskim sustavima.

• Primijeniti stečena znanja za inovativni razvoj, izvedbu i vođenje složenih projekata.

Zaključivanje i rasuđivanje (samostalnost)

• Interpretirati prikupljene podatke i rezultate mjerenja.

• Osmisliti kreativna rješenja za strojarske komponente, sklopove i programsku podršku za primjenu u proizvodnim procesima.

• Oblikovati algoritme za modeliranje i kreiranje sustava temeljenih na uporabi računala.

• Identificirati, formulirati i rješavati složene inženjerske zahtjeve izborom odgovarajućih metoda i postupaka u proizvodnji, procesima i tehničkim sustavima.

• Kreirati složene strojarske komponente uz poštivanje ograničenja koje nameću cijena, vremenski okvir, kvaliteta, sigurnost rada i utjecaj na okoliš.

Komuniciranje stavova, ideja, problema i rješenja

• Sudjelovati u timskom radu i samostalno prezentirati stručne sadržaje.

• Iznositi ideje i kvalitetno predstaviti rezultate rada usmeno, pismeno, simulacijom i modelima.

• Razviti sposobnost korištenja komunikacijskih i informatičkih tehnologija.

Razvijene vještine učenja

• Koristiti naučene tehnike, znanja, vještine i suvremene alate potrebne za složeniju inženjersku praksu.

• Pripremiti složena tehnička izvješća i dokumentaciju uz kompetentnu pisanu i usmenu prezentaciju.

• Demonstrirati organizacijske i vještine upravljanja stručnim projektima.

• Pridonijeti usavršavanju tehničkog, društvenog i poslovnog okruženja te sudjelovati u sustavu cjeloživotnog obrazovanja.

• Koristiti složenije računalne metode pri planiranju, projektiranju i realizaciji projekata.

Usvajanje dodatnih znanja struke danas je moguće jedino kroz dodatnu specijalizaciji tijekom studija s naglaskom na praktičkim znanjima, te kasnije u industriji kroz stalnu izobrazbu. Iskustva europskih visokih učilišta su takva da je osnovna praktična znanja za uključivanje u rad moguće usvojiti na 3-godišnjem preddiplomskom studiju, a specijalizaciju na 2-godišnjem diplomskom studiju.

Kao dobar model za Stručni studij strojarstva uzete su pojedine visoke stručne škole (FH = Fachhochshule) u Njemačkoj i Austriji koje su već uređene po Bolonjskom procesu, i to:

1. FH Reutlingen (Njemačka): Od 2003./2004. akad. godine ima studij strojarstva po modelu 3+2, tj. 3 godine za zvanje Bachelor of Science (prije Dipl.-Ing. FH) i nakon toga 2 godine za zvanje Master of Science in Mechanical Engineering.

2. FH Pikanfeld (Austrija, Burgenlad – Gradišće): Od 2004./2005. akad. godine ima također studij Upravljanje energijom i zaštitom prirode (Energie – und Umweltmanagement) po istom modelu kao i FH Reutlingen, s napomenom da na taj model prelaze svi stručni studiji u Austriji.

Kod prilagodbe Bolonjskom procesu te (i druge napr. FH Düsseldorf) visoke stručne škole napuštaju studij za profile Ing. (FH) i Dipl. Ing. (FH), te mijenjaju strukturu studija za profile Bachelor (FH) u 3-godišnjem i Master (FH) u 2-godišnjem trajanju.