Pristupačnost
Ponekad učenje ima smisla. Učiš nešto, vidiš kamo to vodi, imaš osjećaj da je važno.
A ponekad nema. Sjedneš za knjigu i ne osjećaš ništa. Gradivo djeluje nebitno. Ne možeš se sjetiti zašto si to uopće odabrao/la. Radiš to iz navike ili obveze, ali motivacije nema.
Taj osjećaj je češći nego što ljudi priznaju i rijetko znači da si napravio/la strašnu pogrešku. Češće znači da je nešto konkretno „splasnulo“ i na to vrijedi obratiti pažnju.
Zašto se to događa
Gubitak motivacije obično ima uzrok. Najčešći su:
· Iscrpljen/a si.
Kad nema sna, hrane ili odmora, učenje djeluje kao guranje pokvarenog auta. To nije problem motivacije, nego oporavka.
· Gradivo se udaljilo od onoga što te zanimalo.
Svaki predmet ima dijelove koji su zanimljivi i dijelove koji djeluju dosadno. Ako si dugo u ovom drugom dijelu, lako izgubiš vezu s razlogom zašto si počeo/la.
· Ne razumiješ gradivo.
Zbunjenost demotivira. Ako si dugo zbunjen/a bez rješenja, najlakše je potpuno se isključiti.
· Ne znaš kamo ideš.
Ako je osjećaj svrhe, ono „zašto“,postao nejasan, pojedini zadaci više ne djeluju kao napredak prema nečemu.
· Uspoređuješ se s drugima.
Izgleda kao da drugi sve drže pod kontrolom, što može biti iscrpljujuće. No taj dojam rijetko odgovara stvarnosti.
Prepoznati što se odnosi na tebe prvi je koristan korak.
Što zapravo možeš učiniti
1. Ponovno se poveži s razlogom zbog kojeg si počeo/la
Kada si odlučio/la studirati to što studiraš? Što si tada očekivao/la, čak i ako je bilo nejasno?
Ako možeš, napiši to. Ne da bi sudio/la, nego samo da vidiš.
Taj početni razlog često je još uvijek tu. Ponekad ga samo treba svjesno povezati s onim što radiš danas.
Zapitaj se: postoji li neka verzija ovoga što sada učim koja je povezana s onim što mi je stvarno važno?
2. Pronađi jedan dio gradiva koji te stvarno zanima
Ne mora ti sve biti zanimljivo. Dovoljna je jedna stvar.
U gotovo svakom predmetu postoji nešto fascinantno: primjer, primjena, pitanje koje otvara. Ako pronađeš taj dio, iskoristi ga kao ulaz.
Kreni od onoga što te zanima i pusti da te to vuče dalje.
3. Poveži gradivo sa stvarnim životom
Apstraktno gradivo ostaje apstraktno dok ga ne primijeniš.
Zapitaj se: gdje se to pojavljuje u stvarnom svijetu? Koji problem rješava? Tko to koristi i kako? Možeš li to vidjeti u nečemu što ti je već važno?
Čak i jedna takva poveznica može promijeniti doživljaj.
4. Promijeni način na koji učiš
Ponekad problem nije što učiš, nego kako.
Čitanje istih bilješki na istom mjestu svaki dan lako vodi do gubitka interesa. Probaj objasniti gradivo naglas, kao da ga učiš nekoga tko ništa ne zna. Nacrtaj dijagram. Pokušaj to objasniti kolegi.
Različiti pristupi često donose različitu razinu interesa.
5. Daj si dopuštenje da ti se ne mora sve sviđati
Neće ti svaki predmet biti omiljen. Neće svaki dio studija imati smisla u tom trenutku.
To nije kriza, to je normalan dio učenja kroz vrijeme.
Cilj nije voljeti sve. Cilj je nastaviti kroz teže dijelove, dok držiš fokus na onome što ima smisla.
Kad se osjećaj ne odnosi samo na jedan predmet
Ako osjećaj besmisla nije vezan uz jedan predmet, ako preispituješ sve i to traje već neko vrijeme, vrijedi to ozbiljnije istražiti.
To može značiti razgovor sa savjetnikom na visokom učilištu o programu na kojem studiraš, o smjeru u kojem ideš ili o općem osjećaju kako se nosiš sa svime.
Pitanja svrhe su teška, ne moraš ih rješavati sam/a.
Jedna stvar koju možeš napraviti danas
Prije nego zatvoriš ovaj tekst: napiši jednu rečenicu o tome zašto si počeo/la studirati to što studiraš. Ne ono što „trebaš“ napisati, nego ono što je stvarno istina za tebe.
Zatim se zapitaj je li to što danas radiš barem malo povezano s tim razlogom.
Često jest. A vidjeti tu poveznicu, čak i slabu, dovoljno je za sljedeći korak.
Prevedeno sa: StudentPulse https://www.studentpulse.io/