Pristupačnost
Samopouzdanje u vlastite akademske sposobnosti nije nešto s čime se neki studenti rode, a drugi ne. Ono se gradi ili gubi kroz iskustvo. I može se ponovno izgraditi.
Ako se često osjećaš kao da nisi toliko sposoban/na kao ljudi oko tebe, kao da su tvoji uspjesi samo sreća, a neuspjesi dokaz nečega ili da će drugi prijetiti da nisi sposoban/a koliko misle, ovaj tekst je za tebe.
Što se zapravo događa
Osjećaj da si manje sposoban/na nego što izgledaš ili manje sposoban/na od drugih ima naziv: impostor sindrom (sindrom varalice). Vrlo je čest u obrazovnim okruženjima, posebno kada si u novom okruženju, obrađuješ zahtjevnije gradivo ili si okružen/a vršnjacima koji postižu visoke rezultate.
Što ga pokreće: tvoj mozak primijeti razliku između toga gdje jesi i gdje želiš biti, i tu razliku protumači kao dokaz da nisi dovoljno dobar/a. Ali ta razlika je normalna. Svi koji uče nešto imaju tu razliku. Pitanje je vidiš li je kao dokaz neuspjeha ili kao normalan dio napretka.
Kako izgraditi samopouzdanje
1. Prati stvarni napredak, ne samo trenutnu situaciju
Samopouzdanje koje se temelji na „jesam li sad dovoljno dobar/a?“ je krhko. Samopouzdanje koje se temelji na „pogledaj koliko sam napredovao/la“ puno je stabilnije.
Zapisuj stvari koje si napravio/la i koje su bile teške: zadatak kojeg si se bojao/la, ali si ga ipak predao/la; pojam koji ti je prošli mjesec bio nejasan, a sada ga razumiješ; pitanje koje si postavio/la na satu iako ti je bilo neugodno. Napredak je dokaz sposobnosti i lako ga je zaboraviti.
2. Odvoji izvedbu od identiteta
Loša ocjena nije sud o tvojoj vrijednosti ili potencijalu. To je povratna informacija o konkretnom radu u konkretnom trenutku. To su dvije različite stvari, čak i kada se tako ne čini.
Kad dobiješ nižu ocjenu od očekivane, pokušaj se pitati: „Što točno trebam poboljšati?“ umjesto „Što to govori o meni?“ Prvo pitanje vodi prema rješenju. Drugo vodi prema osjećaju krivnje.
3. Ponašaj se sigurno prije nego što se tako i osjećaš
Samopouzdanje često dolazi nakon djelovanja, a ne prije. Postavljanje pitanja na predavanju kad nisi siguran/na. Predavanje rada koji nije savršen. Pokretanje razgovora s novom osobom. Svaki mali čin „radim to unatoč strahu“ gradi dokaz da to možeš.
Ne moraš se osjećati spremno. Samo kreni.
4. Iskoristi povratne informacije na pravi način
Ako te povratna informacija o radu čini lošije raspoloženim/om, a ne jasnijim/om oko toga što trebaš popraviti, onda nije učinkovita. Dobar feedback pokazuje konkretne stvari koje možeš promijeniti. Ako ga ne dobivaš, možeš pitati izravno: „Što je jedna stvar na kojoj trebam raditi sljedeći put?“
5. Pitaj nekoga tko je vidio tvoj uspjeh
Kad je samopouzdanje nisko, lako je vidjeti samo dokaze koji potvrđuju strahove. Profesor/ica, mentor ili kolega/ica koji poznaju tvoj rad mogu dati realniju sliku. Pitaj ih izravno: „Što radim dobro u akademskom smislu?“ Odgovor te može iznenaditi.
Kad je problem dublji od samopouzdanja
Kod nekih studenata, nisko akademsko samopouzdanje povezano je s anksioznošću, depresijom ili teškim iskustvima iz obrazovanja. Ako taj osjećaj traje dugo i ozbiljno utječe na tvoje funkcioniranje npr. izbjegavaš ispite, povlačiš se s predavanja, ne predaješ radove tada vrijedi razgovarati sa stručnom osobom.
Duboki problemi sa samopouzdanjem zahtijevaju stvarnu podršku, a ne samo promjenu perspektive.
Zadatak koji zahtijeva vrijeme
Izgradnja stvarnog akademskog samopouzdanja traži vrijeme i puno malih koraka. Ono se gradi, ne pronalazi. Svaki student koji danas djeluje sigurno prošao je kroz nešto slično onome kroz što ti prolaziš. Većina o tome jednostavno ne govori.
Prevedno sa: StudentPulse https://www.studentpulse.io/